2 Corinthians 12
1 Ako se moram hvaliti, ne koristi doduše, doći ću na viđenja i Gospodnje objave.
2 Znam čovjeka u Kristu koji je prije četrnćst godina? da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna? bio uznesen u treće nebo.
3 Znam da je taj čovjek? u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna?
4 bio uznesen u raj, i čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije slobodno govoriti.
5 Time ću se hvaliti, a sobom se ne ću hvaliti, osim svojim slabostima.
6 Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman jer bih istinu kazivao; ali se suzdržavam od toga da ne bi tko više pomislio o meni, nego što vidi na meni ili čuje od mene.\
7 I da se ne bih uzoholio uzvišenim objavama, dan mi je trn u tijelu, sotonin anđeo, da me bije pesnicom, da se ne uzoholim.
8 Zato sam molio triput Gospodina da odstupi od mene.
9 I reče mi: “Dosta ti je moja milost jer se snaga u slabosti usavršava.” Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni Kristova snaga.
10 Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer kad sam slab, onda sam jak.
11 Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporučite. Doista, ni u čemu nisam manji od “nadapostola”, iako nisam ništa.
12 Dokazi mojega apostolstva izvedeni su među vama u svakoj strpljivosti, u znacima, čudesima i snažnim djelima.
13 Jer u čemu ste manji od ostalih Crkava osim što vam nisam bio na teret? Oprostite mi ovu “krivnju”.
14 Evo, spreman sam doći k vama po treći put, i ne ću vam biti na teret, jer ne tražim nešto vaše, nego vas. Doista, djeca nisu dužna roditeljima stjecati blago, nego roditelji djeci.
15 A ja ću vrlo rado stjecati, i sama ću sebe istrošiti za vas. Kad vas ljubim tako žarko, zar ćete vi mene manje ljubiti?
16 Ali neka bude, ja vam nisam bio na teret, nego budući da sam bio “lukav”, uhvatio sam vas na “prijevaru”.
17 Jesam li vas što zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?
18 Namolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tit što zakinuo? Nismo li hodili jednim duhom, jednim stopama?
19 Mislite li opet da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A sve je, ljubljeni, za vaš napredak.
20 Jer se bojim, kad dođem, da vas po čemu ne nađem kakve hoću, i da vi ne nađete mene kakva ne ćete: da možda ne budu kod vas svađa, zavist, srdžba, suparništvo, ogovaranje, došaptavanje, nadimanje i nemiri;\
21 da me opet, kad dođem, ne ponizi moj Bog kod vas i da ne zaplačem nad mnogima koji su prije sagriješili, a nisu se obratili od nečistoće, bludnosti i raspuštenosti što ih počiniše.